| Duhovna
borba
Mihael Cimerman
Džon Mulinde na konferenciji u Ostajgu - Austrija
Ova vest je veoma posebna. Džon Mulinde daje informacije
o iskustvu jednog mladića koji se nedavno obratio koji
je prethodno bio satanista a sada sledi Gospoda Isusa
Hrista. Ovaj mladić govori o tome kako se u nebesima
vodi borba protiv crkve, kako postupaju anđeli a kako
demoni i kako istrajna molitva donosi proboj i ima dejstvo
u duhovnoj oblasti.
Tvrdnje koje se ovde nalaze nisu iz Biblije
nego su iskustvo čoveka iz carstva tame. Sam Mulinde
je dosta razmišljao o izveštaju ovog mladića. Prenosi
je dalje da bi smo obratili pažnju na način koji naš
neprijatelj koristi da bi izvršio destrukciju. Važno
je da od ovog ne načinimo neku vrstu dogme ili doktrine.
Zato je potrebno da ovaj izveštaj upotrebimo veoma pažljivo,
sve proveravajući Svetim Pismom. Izveštaj bi pre svega
trebao da nam posluži kao podsticaj za žarke molitve.
(Mihael Cimerman)
Prosleđujem svedočanstvo jednog čoveka
koji je pre obraćenja služio Satani. Kad sam čuo njegovo
svedočanstvo toliko sam bio uznemiren da sa sam prvih
deset dana proveo u postu i molitvi da bih upitao: "Gospode,
da li je to stvarno tako? Je li to istina?"
Ovaj čovek se rodio u porodici gde su roditelji
bili u savezu sa Luciferom. Još za vreme trudnoće su
njegovi roditelji izvršili mnogo rituala da bi i dete
predali Satani.
Već kad je imao četiri godine počeo je
da koristi natprirodne sile. Njegovi roditelji su počeli
da ga se plaše. U šestoj godini ga je otac predao vešticama
da ga dalje treniraju. Sa deset godina je već činio
posebne stvari u službi neprijatelju. Veštice su ga
se takođe bojale. Već kao dečak je činio mnoge loše
stvari. Kad je napunio dvadeset godina, na savesti je
imao mnoga krvoprolića. Ubijao je ljude silom volje.
Pomoću meditacije je izlazio iz svog tela (astralna
putovanja), praktikovao je levitaciju - lebdeo je u
vazduhu.
Satana ga je upotrebljavao na moćan način
u nanošenju štete hrišćanskim crkvama i uništavao je
vernike i pastore. Jednom je došao do crkve koju je
planirao da uništi. Ta crkva je bila poznata po svojim
molitvama. Pre toga je u crkvi bilo mnogo raskola i
pometnje. Ali upravo u to vreme je pastor pozvao crkvu
na molitvu i post. Tokom tog vremena desila su se iskrena
pokajanja. Ljudi su se sastajali i molili za Božije
delo među njima. Molili su Gospoda da im se smiluje
i da dopre do njih. I tada se tu pojavio ovaj okultista
da bi zajedno sa demonima otpočeo borbu protiv ove crkve.
Crkva je dobila proroštvo da treba da ustane
i obuče Božije oružje i da se u molitvi bori protiv
demonskih vlasti koje napadaju zajednicu. Jednog dana
je ovaj okultista napustio svoje telo i u astralnoj
sferi pozivao vojsku demona koju je nameravao da povede
u borbu protiv ove crkve. Dalje je rekao da je hteo
da prodre u duhovnu oblast crkve. Nastojali su da prodru
u duhovnu sferu crkve i da ih napadnu ali iznad cele
crkve je bila svetlost kao zaštitni oklop.
Odjednom je naišla velika armija anđela
koji su se borili protiv demona. Borba se odvijala u
nebesima. Svi demoni su pobegli a njega su anđeli zarobili.
Video je kako ga drži šest snažnih anđela u punoj bojnoj
opremi. Kroz krov crkve su ga doneli pravo pred propovedaonicu.
Tamo su vernici žarko molili. Svi su bili obučeni u
duhovno oružje. Pobeđivali su sile tame i slamali okove
kojima su demoni vezali ljude. Pastor je stajao za propovedaonicom
i vodio molitvu. Tada je duh Božiji rekao pastoru: "Klinovi
jarma su polomljeni, žrtva leži pred tobom. Pomozi mu
i povedi ga u slobodu."
Pastor je otvorio oči video da pred njim
leži mladi čovek potpuno nemoćan. Ponovo je bio u telu.
Veoma je bio iznenađen što se nalazi u telu, jer je
pošao na astralno putovanje i njegovo telo je ostalo
kod kuće, ali sada je ponovo bio u telu. Nije razumeo
zašto se tu nalazi, samo se sećao da su ga ovamo doneli
anđeli i spustili ga kroz krov zgrade. Pastor je rekao
crkvi šta mu je Duh Božiji otkrio i pozvao je vernike
da ostanu u miru. Zatim ga je upitao: "Ko si ti?"
Tada je mladić počeo da se trese i demoni su počeli
da izlaze iz njega. Pastor i ostali vernici su mu služili
u oslobađanju i on im je za to vreme govorio o svom
životu.
Ovaj mladić danas živi sa Gospodom, ima
službu evanđeliste, propoveda i Gospod ga divno upotrebljava
u službi. Jednom sam prihvatio poziv na večeru kojoj
je prisustvovao i ovaj mladić za koga sam već čuo i
bilo mi je drago da ga upoznam. Za vreme večere dobio
je priliku da kaže svoje svedočanstvo. Govorio je o
mnogim stvarima i često je kroz suze govorio o zlodelima
koja je počinio ranije. Na kraju je prisutne pozvao
prisutne da urade dve stvari. Tu je bilo i mnogo pastora
i njima je rekao: "Veoma vas molim, pastori, učite
ljude da mole. Ljude koji ne mole Satana veoma lako
porazi u bilo kojoj oblasti. I kad mole malo, Satana
zna kako da neutrališe molitve."
Zatim je rekao: "Uzmite Bibliju i
proučavajte kako da koristite duhovnu bojnu opremu i
oružje koje vam je Gospod poklonio."
Zatim je govorio o svojim astralnim ekspedicijama.
Sa drugim sataninim slugama i mnogim demonima je boravio
u vazduhu i prodirao u duhovnu oblast. To je bio njegov
redovan radni zadatak. Objašnjavao je: "Ako je
neka zemlja prožeta tamom onda se to na toj lokaciji
manifestuje kao snažan poklopac koji je tvrd kao kamen
i pokriva celu oblast. Demoni i ljudi koji služe Satani
mogu da se kreću po tom poklopcu a takođe i da izvršavaju
svoje delo uništenja. Kao sa nekog kontrolnog tornja
sa tog poklopca mogu da prate šta se događa ispod poklopca
i tako vladati odatle.
Kad završe svoju delatnost vraćaju se nazad
- napuštaju onaj poklopac. Ovo mogu da rade na osnovu
određenog zaveta koji im daje snagu. Obnavljanje njihove
snage se dešava pomoću žrtvi. Postoji mnogo vrsta žrtava:
čari, krvave žrtve ljudske i životinjske, čak i abortusi
i ratovi imaju isto dejstvo kao žrtve. Žrtve se mogu
prinositi i u obliku seksualnih izopačenosti. Ovakve
žrtve ohrabruju demone i daju im novu snagu."
Šokiralo me je ono što je rekao: "Dok
smo bili tamo gore, prepoznavali smo tri vrste molitve.
Sve vrste molitve su ličile na dim koji se uzdiže. Neke
molitve su bile kao stub od dima koji se kretao tamo-amo
a zatim je nestao. To su molitve ljudi koji žive u nekom
grehu. Njihove molitve su toliko slabe da se jednostavno
rasplinu.
Tu je i druga vrsta molitvi koje se kao
dim uzdižu do samog poklopca ali nisu u stanju da ga
probiju. To su molitve običnih ljudi, predanih Gospodu
koji žive iskreno u čistoti ali ne mole sa verom. Često
zaboravljaju na važne oblasti na koje bi trebali da
obrate pažnju u molitvi.
Postoji i treća vrsta molitve. Ova molitva
je kao stub od dima i vatre. Kad ovakve molitve udare
u poklopac, toliko su žarke da se poklopac rastopi kao
vosak. Vatreni stub probija poklopac.
Često to izgleda tako da ljudi počnu da
mole i njihova molitva je u početku kao onaj slabašan
dim. Ali kako mole dalje, njihova molitva se menja i
postaje snažnija i ako istraju, njihovu molitvu ispuni
takva vatra da probije taj tvrdi poklopac.
Kad demoni primete da bi molitva mogla
postati snažna, spoje se duhovi u vazduhu sa demonima
na zemlji i upozore ih na tog molioca s naredbom da
njegovu molitvu zaustave. I često hrišćani podlegnu
iskušenju. Prvo su u slabostima i grehu, zatim nastave,
pa se pokaju i daju mesto Božijoj reči da prokuša njihovog
duha. Njihova vera raste i njihove molitve imaju cilj.
Satana vidi kako njihova molitva dobija na snazi i svim
mogućim sredstvima se trudi da molioca omete. Na primer,
upravo kad si u molitvi zazvoni telefon. Prekineš molitvu,
završiš razgovor i misliš da ćeš nastaviti prekinutu
molitvu ali to je zabluda. Kad se vratiš na molitvu
moraš krenuti potpuno iz početka i upravo to je satanin
cilj. Trudi se da te omete i zaustavi. Može čak da se
okomi na tvoje telo i da ti zadaje bolove ili odjednom
osetiš glad i moraš nešto pojesti. Potpuno je nevažno
kako, važno je da je uspeo da te prekine i dekoncentriše."
Opominjao je pastore: "Učite ljude
da svaki dan odrede vreme ne samo za svakodnevnu molitvu
- tako mogu da mole čitav dan, nego da ostanu u tišini
pred Gospodom i da ne dozvole da ih bilo šta prekine
ili dekoncentriše. Ako ostanu istrajni u molitvi i dozvole
Svetom Duhu da ih inspiriše i vodi dalje i dublje, onda
će se u duhovnoj oblasti nešto zaista desiti.
Doći će ona vatra, podići će se čak do
poklopca i probiće ga. U tom trenutku je tamo tako visoka
temperatura da ni jedan demon ni ljudski duh ne može
da izdrži i svi moraju da pobegnu. To je proboj u duhovnoj
oblasti. Kad se to desi, molioc shvata da je bitka dobijena
i ostatak molitve je radost i uživanje."
Kad postignemo ovu tačku gubimo pojam o
vremenu i sve postaje beznačajno. Jednostavno sve ostavimo
i sjedinimo se s Gospodom.
"Čim molitva probije poklopac nema
više nikakve prepreke, ništa je više ne može zaustaviti
- molioc može da moli koliko god želi. Više ga ništa
neće ometati i obeshrabrivati. Ona rupa na poklopcu
će ostati i posle završetka molitve otvorena. Taj proboj
ide sa moliocem tako da više nije pod poklopcem nego
sve što radi dešava se pod otvorenim nebom. U tom stanju
je nedodirljiv za sile tame. Božija prisutnost je kao
vatreni stub koji se kao stub spušta s neba na molioca
i njegovu okolinu. Tako je zaštićen i opkoljen tim stubom.
U tom stubu je tako snažna Božija prisutnost da to u
njegovim molitvama osete i ljudi oko njega a dela tame
su sprečena. Ljudi sa kojima ovaj molioc razgovara obuhvaćeni
su ovim stubom Božije prisutnosti i ako u toj Božijoj
prisutnosti ostanu, okovi i lanci tame će pasti. Kad
ovi ljudi govore grešnicima evanđelje, po pravilu ne
nailaze na otpor i veoma lako ih vode u pokajanje. Božija
moć je prisutna i kad mole za bolesne i za druge stvari.
Satana ove ljude mrzi jer tamo gde se ljudi
ovako žarko i redovno mole, Božija prisutnost ostaje
i Satana je potpuno bespomoćan. Kad na takvo mesto dođu
ljudi koji ne poznaju Gospoda, njihove sveze postaju
slabije i lako ih je pridobiti za Boga. Ne silom ni
snagom, već Duhom mojim, govori Gospod.
U Božijoj prisutnosti grešnici osećaju
krivicu i počinju da se pitaju šta da rade. Važno je
znati da ako ih niko ne dovede Gospodu, odlaze zbunjeni
a njihove sveze ojačaju još više. Satana se na sve moguće
načine trudi da ih spreči da ikada više dođu da takvo
mesto."
Sigurno možete zamisliti da smo, slušajući
ovo, sedeli kao prikovani. Čovek koji nam se obraćao,
govorio je o stvarima koje je sam radio i doživeo. Zatim
je nastavio: "Šta će Satana preduzeti protiv ljudi
koji u molitvi probiju poklopac? Obeležiće i pratiće
ih. Trudi se da pronađe slabu tačku u životu molioca.
Drugi demoni imaju zadatak da ga napadnu. Kad ovaj molioc
izađe iz molitvenog prostora i duh molitve ostaje na
njemu, njegov duhovni nivo je veoma visok. Radost Gospodnja
mu daje snagu i Satana se trudi da ga po svaku cenu
odvuče od Gospoda. Ako u njegovom karakteru postoji
slaba tačka, Satana se trudi da pronađe ljude koji će
uraditi nešto što đe ovog molioca naljutiti. Ako nije
dovoljno osetljiv na Božijeg Duha lako će mu biti odvučena
pažnja pa će se ispuniti gorčinom ili gnevom. Posle
izvesnog vremena će poželeti da se vrati u prethodno
stanje, ali to više neće moći. Radost je nestala. Zašto?
Čim molioc podlegne iskušenju demoni će uraditi sve
moguće samo da zatvore onaj otvor na poklopcu i da odvoje
molioca od Božije prisutnosti. Taj čovek i nadalje ostaje
Božije dete ali pomazanje koje je bilo na njegovom životu
se izgubilo. Sposobnost da deluje u autoritetu Božijeg
Duha više nije tu.
Neko može imati slabu tačku u seksualnoj
oblasti. Onda će se Satana truditi da probudi u njemu
nečiste misli. Čim čovek podlegne ovakvom iskušenju,
pomazanje nestaje.
Možda ste pomislili: To nije fer! Ali Biblija
nas poziva da se krećemo u duhovnom oružju. Jedino tako
ćemo biti sposobni da pobedimo u borbi sa neprijateljem.
A Gospod Isus nas uči da molimo: Ne uvodi nas u iskušenje
nego nas izbavi od zla!
Nikad nemojmo zaboraviti, čak i kad u molitvi
doživimo proboj, da smo samo slabi ljudi, da nismo savršeni.
Možemo ovako da molimo: Bio sam tako zadovoljan
s Tobom, dragi Gospode, ali sada opet idem u svet gde
vreba toliko iskušenja. Vodi me tako da ne padnem, ne
dozvoli da padnem u zamku neprijatelja. Ne znam gde
vreba na mene. Ti znaš da sam slab i protiv neprijatelj
nemam nikakvu šansu. Zaštiti me Bože! Kad primetiš da
se bližim zamci, okreni me, deluj, ne želim da idem
u sopstvenoj snazi i sopstvenim sposobnostima. Izbavi
me od zloga!
Gospod ima moć da nas zaštiti. I šta god
da se desi, uvek kaži: Hvala ti, Gospode! Sve prihvataj
od Gospoda sa zahvalnošću, ne dozvoli da ti neprijatelj
nametne darove. Pavle u poslanici Solunjanima piše da
u svim okolnostima zahvaljujemo, jer je to Božija volja.
Mnogo onog što nam se dešava, nam se ne sviđa i pitamo
ZAŠTO? Ali kad bi mogli da vidimo, od čega nas je Gospod
upravo izbavio, zahvaljivali bi smo Mu.
Želim da vam kažem još jednu stvar. Molioc
koji je u molitvi doživeo istinski proboj, sigurno računa
na to da će se desiti to za šta je molio. Ali dešava
se da odgovor ne dopre do njega. Ne smemo smetnuti s
uma da se u duhovnoj oblasti dešava teška bitka.
Svaki hrišćanin ima svog ličnog anđela
koji mu služi. Odgovor na molitvu treba da mu donese
njegov lični anđeo kao što to čitamo u knjizi proroka
Danila.
Svaki anđeo koji nosi odgovor na molitvu
mora biti naoružan za duhovnu borbu. Ali ako moliocu
duhovno oružje nije toliko važno, onda nedostaje i njegovom
anđelu. Ako hrišćanin ne haje za svoje misli - ne nosi
kacigu Duha, onda je i njegov anđeo bez kacige. Tako
je i sa ostalim delovima duhovne bojne opreme.
Kad anđeo dolazi sa odgovorom, demoni opažaju
koji deo duhovnog oružja mu nedostaje. Ako nema kacigu,
nišane mu u glavu, ako nema oklop, nišane u grudi, ako
je bos, bace mu vatru na put i on mora bos kroz vatru."
Pitali smo ga: "Pa zar anđeli osete
vatru?" Znate, šta nam je rekao?
"Ne zaboravite da se radi o duhovnoj
oblasti. Radi se o duhovnim bićima. Borba je intenzivna.
Ako demonima uspe da oduzmu odgovor nekom od anđela,
odmah je predaju vešticama ili vračevima. I ljudi onda
pričaju kako su to ili ono dobili od vračare ili od
maga. Ali Jakov kaže da je svaki savršeni dar od Boga.
Odakle onda Satani te dobre stvari koje daje ljudima?
Zar ima moć da nešto stvori? Ne! Krade dobre stvari
od onih koji ne ustraju u molitvi. Gospod Isus nas opominje
da treba stalno da molimo, bez prestanka. Takođe se
upitao, hoće li naći veru kada se vrati. Hoće li naći
veru u nama? Hoće li nas zateći kako istrajno i verno
stojimo na svom mestu? Da nismo posustali? Nismo li
zapostavili naše molitveno stražarsko mesto?
Demoni se neće zadovoljiti sa time što
će im uspeti da ukradu odgovor na molitvu. Oni pokušavaju
da zaustave anđela. Nekad čak uspevaju da ga sputaju.
Tada hrišćanin bez svog zaštitnika postaje meta demona
koji ga napadaju."
Na pitanje da li je moguće da anđeo bude
zarobljen od strane demona, čuli smo zanimljiv odgovor
od tog čoveka koji nije poznavao Pismo. Znao je samo
ono što je naučio iz iskustva za vreme svoje satanističke
prošlosti: "Demoni ne mogu dugo zadržavati anđela.
Kada vernici na zemlji mole, u pomoć mu dolaze drugi
anđeli i demoni moraju da pobegnu. Ali onaj hrišćanin
koji je zbog nepotpune duhovne bojne opreme prouzrokovao
incident, ostaće svezan dok ne bude oslobođen. Dešava
se da mu Satana pošalje svoje glasnike kao "anđele
svetlosti" i oni ga zbunjuju lažnim vizijama i
proroštvima, zavedu ga na pogrešne stavove prema vođstvu
i na pogrešne odluke. Ovakvi ljudi su otvoreni za svakojake
zablude i povezanost."
Zbog svega što sam čuo bio sam jak uznemiren
i molio sam: "Gospode, ne želim ni da pokušam da
sve ovo razumem". Ali dok sam stajao pred Gospodom
u molitvi i postu čitavih deset dana, Gospod mi je potvrdio
reči ovog čoveka i otvorio mog duha tako da sam mogao
da proširim ovu spoznaju.Bio sam u stanju da razumem
šta se dešava u duhovnom svetu. Gospod mi je pokazao
šta da radimo kad se ovakve stvari dese da bi mi postali
oni koji savladavaju a ne savladani.
Moramo da razumemo sledeće:
1) Moramo koristiti duhovno oružje. Biblija
kaže da je to Božija odeća. To nije naše oružje nego
Božije. Kad ga obučemo dajemo priliku Gospodu da se
bori umesto nas. Nije naša borba nego Božija!
2) Moramo razumeti kakvu službu je Bog
odredio anđelima u našem životu i šta treba da radimo
u srcu da bi bili zaštićeni u duhovnoj oblasti.
3) Sveti Duh nije naš sluga da bi ispunjavao
naše potrebe. To je služba anđela. Sveti Duh u nama
boravi. On je tu radi nas, da nas vodi, uči, da nam
pomaže da postupamo ispravno po Božijoj volji, da nas
menja u sliku Gospoda Isusa Hrista. Često nas budi noću
sa komandom: "Moli se!" mi možda uzvratimo
da još nije naš tihi čas. Ali on insistira: "Moli
se sada!" Jer On zna šta se upravo dešava u duhovnoj
sferi.
Ponekad nas navodi da određeni dan postimo
ali mi želimo da za post odvojimo neki drugi dan. Obratimo
pažnju na instrukcije Svetog Duha koji zna šta se dešava
u duhovnoj sferi i šta je potrebno. Moramo da naučimo
da obratimo pažnju i da poslušamo Duha Svetog. On želi
da nas uvede u svaku istinu u pravednost.
Setimo se onoga što smo mi sami ili naša
braća propustili od onoga što nam je Gospod pripremio.
Nema razloga da budemo poraženi i frustrirani.
Možemo pobediti! Gospod Isus je izvojevao i pripremio
sve što je potrebno za to! Hvala ti Gospode!
Prvi pot isceljujem
Dr.Ki Dong Kim
Kad sam se jedne subote vratio kući s ranojutarnjeg molitvenog sastanka, čekala me jedna žena. Rekla je, " Moje mala djevojčica ima ozbiljnu bolest.
Svaki dan iz nje ilazi 200cl vode. Ima samo dvije godine i premala je da bi trpjela tolike boli. Još smo više obeshrabreni jer liječnik misli da je njezin slučaj beznadan. Ali danas kad sam se molila, Gospod mi je rekao, "pozovi KI Dong Kima u svoju kuću. On sada moli na planini, ali vratit će se danas poslijepodne. Traži od njega da izliječi tvoju kćer. Upotrijebit ću ga kao slugu koji će iscjeljivati bolesne u moje ime."
Vjerovao sam da je doista imala viziju i da joj je gospod govorio, ali nisam znao kako nekog izliječiti jer dotad se nisam molio za bolesne niti sam primiokakvo otkrivenje. Znao sam jedino da je Isusozdravljivao slijepe dok je hodao zemljom i sjetio sam se 17. i 18. retka 16. poglavlja u Markovom Evanđelju: " Ova će čudesa pratiti one koji budu vjerovali: pomoću mog imena izgonit će zle duhove, na bolesnike će stavljat ruke i oni će ozdravljivat."
Ova žena je bila bogata, dobro obrazovana i vrlo lijeoa, a živjela je nedaleko moje kuće. U sobi dijete borilo za zrak. Njezino lice je biloblijedo, kao bez krvi. Čak je i meni situacija izgledala beznadno. Isprva sam se tiho molio Gospodu, " Gospode, dajmi da razumijem da ćeš me upotrijebiti da liječim bolesne, kako si rekao ovoj gospođi. Nikad do sad nisam nikog izliječio."
U tom trenutku vidio sam sebe kako stojim u bijeloj haljini pred Gospodom. Ohrabren, dodirnuo sam dijete i molio žarko i iskreno, svim srcem, nekoliko puta zaredom, " Gospode, neka se tvoji znakovi ukažu ovom dijetetu. Molim te uslišaj moju molitvu, to je sve što želim!"
Nakon toga sam otvorio oči... i dijete isto. Gledala je u mene, a oči su joj sjajile. Diveći se zahvalio sam Gospodu i nastavio to činiti na putu kući, " Gospode, hvala ti što si odgovorio na moju molitvu."
Sljedećeg jutra posjetila me ta žena, vraćajući se s djetetom iz bolnice. " Liječnik je bio toliko iznenađen kada je vidio da se moje dijete oporavolo, da je rekao da je to čudo, nije znao šta drugo reći." Tako je rekla. Dijete se počelo osijećati bolje kada sam završio s molitvom, a bilo je potpuno izliječeno kada su stigli u bolnicu. Dijete koje trpijelo bolove i bilo i bilo tri mijeseca na bolničkoj njezi, bilo je izliječeno preko noći!
Još sam nešto analizirao. Molitva koju sam mjesec dana molio u želji da sudijelujeem na evangelizaciji na planini, doista je došla do Boga. Jedan jedini dan koji sam mogao sudijelovati bio je odgovor na molitvu. Možda odgovor nije boi onakav kakav sam očekivao, ali molitva je bila odgovorena. Čovijek mora vjerovati da je njegova molitva uvjek uslišana. Od tada nikad nisam sumnjao u moć molitve. Nikad nisam sumnjao da će moja molitva doći do Boga, čak i ako odgovor ne bude onakav kakav sam tražio. Nijeli nam to obećao u Bibliji?
"I što god zamolite u moje ime učunit ću da se proslavi Otac u Sinu. Ma šta god zamolili u moje ime, ja ću to učiniti." (Ivan 14:13-14)
Nekoliko mjeseci kasnije, jedna čitava obitelj u našem kraju umirala je od tifusne groznice. Na jutarnjem molitvenom sastanku, đakonica me pozvala da odem s njom da im pomognemo. Kada smo stigli, otkrili smo da je Centar za javno zdravstvo ogradilo kuću trakama s natpisom karantena, kao upozorenje svakome tko bi se približio. Nikoga nije bilo u blizini pa smo ignorirali upozorili i ušli unutra. Svih petoro članova obitelji ležlo je pokriveno dekama, a dvoje je izgledalo kao u kritičnom stanju. Neko sam vrijeme molio u sebi, "Gospode, ako si me odabrao da bih liječio bolesne, pokaži danas svoje znakove ovoj obitelji."
Zatim sam stavio ruku na čelo savkoga od njih i molio. Na moje čuđenje i divljenje, jedan za drugim bi skočili na noge i vikali da su potpuno izliječeni. Oni koje još nisam dotaknuo ležali su, ali čim sam stavio ruke na njih, odmah su ustali, bacajući sve deke kojima su bili pokriveni. Dotada nikada nisam vidio niti čuo za takvu vrstvu znakova. O tome sam jedino čitao u Bibliji. Sada kad su ta biblijska iskustva bila moja, činilo mi se da živim u drukčijem svijetu. Otada uvijek zahvaljujem Bogu kada se povremeno sjetim tog znaka koji mi se činio poput sna, iako sam hodao širom otvorenih očiju. Kadgod sam hodao, uvijek sam molio.
Odlomak iz knjige "Kristovo iscjeljenje i njegovi sveti znakovi u mom životu"
|